Klijentica je roman pun neočekivanih obrata, koji navodi na razmišljanje o površnim sudovima koje možemo imati o ponašanju drugih, priča o opsjednutu čovjeku kojega želja za razumijevanjem gotovo dovodi do ruba. Čita se u jednom dahu, iznova otvara pitanja anatomije zla i snage predrasuda te propituje moral za vrijeme nacizma i rata.
Istražujući život jednog pisca, biograf nailazi na tisuće prokazivačkih pisama napisanih za vrijeme okupacije, čiji su autori načelno izuzeti od kaznenog progona. Jedno od njih odnosi se na njegova prijatelja, Židova krznara čija je obitelj bila deportirana u logor. Tko je autor tog pisma i koji je njegov motiv? Ime doušnika pojavljuje se u spisima, no ne i njegovi razlozi za taj čin. Krivac je netko blizak, vrlo blizak... Otkriti njegov identitet bilo bi trljanje soli na ranu jer bi toliki drugi samo željeli zaboraviti sve. Također, to bi značilo otkriti davno zakopane tajne i otvoriti stare rane. Radnja Klijentice odvija se u jednoj pariškoj ulici u 15. arondismanu, između triju trgovina, bistroa, crkve i autobusa.
* * *
Četrdesete godine postale su mi druga domovina. Moja adoptivna domovina, na neki način. Ali ja je nisam nastanjivao, ona se nastanila u meni. Okupacija je prodrla u mene. Više nisam bio čovjek, bio sam građanski rat. Katkada bi mi se pogled zadržao na nekom imenu, datumu, podatku. Onda bi odlutao. Lažna uzbuna. Sve do onog trenutka kad sam, gore desno na pismu, automatski pročitao adresu od koje sam poskočio i ponovno je pročitao. Ispustio sam jedno „Što?“ koje je moralo biti prilično glasno da poremeti mir u dvorani, jer su se neki istraživači okrenuli prema meni, pogleda punih prijekora. Podigao sam pogled. Veliki kvarcni sat pokazivao je šesnaest sati i jedanaest minuta. Točno u tom trenutku sve se uzdrmalo.
* * *
Moja se opsesija katkada pretvarala u halucinaciju. Samo sam o tome govorio, tražio sam u nama ono najtamnije skriveno u sjeni. Uživao sam u prizoru koji mi je François ispričao. I zamišljao sam ga dok promatra tu ženu, tako intenzivno da bi se jedan pogled utisnuo nad drugim, gotovo ga poništavajući. U mojoj glavi nije se uopće radilo o osveti. Nije važno je li bila kažnjena. Ja nisam imao dušu policijskog pomoćnika, ni istražitelja. A još manje pravednika. Sa svih strana slušao sam: treba oprostiti, postoji vrijeme za kajanje… Ali tko sam bio ja da bih mogao opraštati?
Pierre Assouline
- ISBN: 978-953-369-053-7
- Dimenzije: 142x205 mm
- Broj stranica: 132
- Uvez: meki
- Godina izdanja: 2024.
- Jezik izvornika: francuski
- Naslov izvornika: La Cliente
- Prijevod: Dubravka Celebrini