Antoine Compagnon

Antoine Compagnon (rođen 1950. u Bruxellesu u Belgiji) povjesničar je književnosti, spisatelj i literarni kritičar. Profesor je francuske književnosti na Collège de France u Parizu te profesor francuske i komparativne književnosti na sveučilištu Columbia u New Yorku.

Compagnon je studirao na École polytechnique (1970.) i École nationale des Ponts et Chaussées (1975.), a doktorat je stekao na Sveučilištu Paris Diderot (1985.). Bio je član Thiers fondacije (1975. – 1978.), predavao na Ecole polytechnique (1978. – 1985.), u Francuskom institutu Royaume-Uni u Londonu (1980. – 1981.), na Sveučilištu u Rouenu (1981. – 1985.), bio je i gostujući profesor na Sveučilištu u Pennsylvaniji u Philadelphiji (1986., 1990.), suradnik Memorijalne zaklade John Simon Guggenheim (1988.), profesor na Sveučilištu u Maineu u Francuskoj (1989. – 1990.), gostujući profesor na Sveučilištu u Oxfordu (1994.) te profesor na Sorbonnei (1994. – 2006.).

Član je Američke akademije znanosti i umjetnosti, Europske akademije (Academia Europaea) te dopisni član Britanske akademije. Dobitnik je počasne diplome King's Collegea u Londonu (2010.) i Sveučilišta u Liègeu (2013), te nagrade Claude Lévi-Strauss koju mu je 2011. uručila Akademija moralnih i političkih znanosti (Académie des sciences morales et politiques). Među najpriznatijim radovima izdvajamo La Troisième République des Lettres (1983), Les Cinq Paradoxes de la modernité (1990), Demon teorije (1998), Les Antimodernes, de Joseph de Maistre à Roland Barthes (2005), La Littérature, pour quoi faire? (2007), Jedno ljeto s Montaigneom (2013),  Jedno ljeto s Baudelaireom (2015).

Izvor slike: Wikipedia/Claude Truong-Ngoc