U knjizi Digitalni mediji. Kako unaprijediti nastavu Lidija Eret analizira rezultate istraživanja provedenih u svijetu, s posebnim naglaskom na Hrvatsku, u kojima se pokazuje kako i zašto suvremeni pedagozi i didaktičari digitalne medije implementiraju u nastavni proces, tražeći odgovore na pitanja njihove svrsishodnosti i uloge u unapređenju nastave. Istraživačka pitanja usmjerena su na povezanost implementacije digitalnih medija u nastavni proces s akademskim uspjehom, motivacijom učenika i studenata za učenje i poučavanje, a posebice na pronalaženje novih nastavnih metoda i strategija kojima bi se nastavni kurikulumi unaprijedili.
Važan dio ove knjige osvrt je i na negativne posljedice korištenja digitalnih medija, pri čemu istraživanja provedena u nastavnom procesu zapravo projiciraju problematiku s kojom se današnja djeca i mladi nose i u svakodnevnom životu. Autorica upozorava na pojave digitalne demencije i ovisnosti o digitalnim medijima, ističući usmjeravanje djece i mladih na važnost frekventnijeg usvajanja kompetencija preciznih motoričkih radnji i navika svakodnevne motoričke aktivnosti općenito, a u svrhu intenziviranja nastojanja u održavanju kognitivnog zdravlja i optimuma općeg psihofizičkog stanja.
Rezultati istraživanja, ideje i predikcije koje donosi ova knjiga pomoći će nastavnicima, znanstvenicima i roditeljima razmišljati s jedinstvenim pedagoškim i didaktičkim ciljem – da određeni digitalni medij ili njegova (analogna) alternativa optimalno ispuni svoju odgojnu i obrazovnu svrhu.

* * *

Djecu i mlade potrebno je usmjeravati prema učenju istraživanjem, tražiti da odgovore na zadatke i algoritam koraka do (točnog) rješenja postave sami. Naravno da je logična pretpostavka kako bi digitalni mediji i internet u odgoju i obrazovanju trebali imati zapaženu ulogu, s obzirom na današnje digitalne kompetencije sudionika odgojno-obrazovnog procesa, laku dostupnost podataka koju pružaju i brzinu kojom im se može pristupiti. Potrebno je zapitati se koliko su svrsishodni zadaci koji u nastavi i u odgoju zahtijevaju uporabu digitalnih medija i interneta, pripremaju li za djelovanje u svakodnevnom životu i za kritičko promišljanje o problemima koji su pred odgajanika postavljeni i imaju li, pritom, ulogu unapređivača.

* * *

Ovisnosti o digitalnim medijima očituju se fiziološki, lučenjem hormona sreće (dopamina, endorfina, serotonina), a ovdje je riječ o ovisnostima o računalnim igrama i ovisnosti o internetu. Nije neobično da djeca i mladi postaju ovisni o računalnim igrama, s obzirom na to da su dinamične, zanimljive, donose uzbuđenje i sadržaje koji su privlačni tim dobnim skupinama. No povratak u stvarnost nije toliko zanimljiv niti dinamičan, a odnosi s vršnjacima i obitelji često donose i određene negativne emocije. Svakodnevne obveze (najčešće školske) još su jedan korak prema bijegu iz realnog svijeta u virtualni, a sve kako bi se vratio osjećaj zadovoljstva. I tako se, na sve duža razdoblja, prolongira krug ovisnosti o računalnim igrama dok se sukladno povećava osjećaj nezadovoljstva s kontaktnim odnosima i stvarnim životom. Kod djece i mladih posljedice su akademski neuspjeh i problemi u socijalnim odnosima koji mogu eskalirati do devijantnih, a češći su među populacijom dječaka.

Lidija Eret


  • ISBN: 978-953-369-050-6
  • Dimenzije: 142x205 mm
  • Broj stranica: 216
  • Uvez: meki
  • Godina izdanja: 2024.