Umberto Eco

Umberto Eco (1932. – 2016.) bio je talijanski romanopisac, esejist, filozof, jezikoslovac i sveučilišni profesor. Studirao je srednjovjekovnu filozofiju i književnost, a doktorirao je 1956. godine radom Estetski problem u sv. Tome Akvinskog. Bio je redoviti profesor semiotike na Sveučilištu u Bologni. Svjetski glas stekao je romanom Ime ruže (Il nome della rosa, 1980.), u kojem do izražaja dolazi vješt spoj konvencija i stereotipa te književno poznavanje vrijednosti srednjovjekovlja. Osim romana, pisao je i znanstvene tekstove, eseje i dječje knjige. Bio je, između ostalog, osnivačem Odsjeka za medijske studije pri Sveučilištu u San Marinu, članom Accademie dei Lincei i počasnim profesorom fakulteta Kellogg u Oxfordu. Eco je osnovao i razvio jedan od najvažnijih pristupa u suvremenoj semitotici koji se naziva interpretativnom semiotikom. Od 1985. godine je dobio preko 30 počasnih doktorata sa sveučilišta diljem svijeta. Književnim znanjem i spisateljskom vještinom Eco je postao jednom od intelektualnih ikona zapadne kulture potkraj 20. stoljeća.

Neka od njegovih najznačajnijih djela su romani Foucaultovo njihalo (Il pendolo di Foucault, 1988.), Praško groblje (Il cimitero di Praga, 2010.), Nulti broj (Numero zero, 2015.) i rasprave poput Potraga za savršenim jezikom u europskim kulturama (La ricerca della lingua perfetta nella cultura europea, 1993.), Povijest ljepote (Storia della bellezza, 2004.) i Povijest ružnoće (Storia della bruttezza, 2007.)


Izvor slike: Wikipedia/Nationaal Archief