Luan Starova

Luan Starova (Pogradec, Albanija, 1941.) od 1943. godine živi u Makedoniji (najprije u Strugi, zatim u Skoplju). Školovao se na makedonskom jeziku, a diplomirao je francuski jezik i književnost. Od 1974., nakon magisterija i doktorata u Zagrebu, specijalizira na Sorboni u Parizu na području moderne francuske književnosti, a karijeru nastavlja kao sveučilišni profesor na Filološkom fakultetu u Skoplju. Bio je ambasador SFR Jugoslavije u Tunisu i u Palestini, zatim i prvi ambasador Republike Makedonije u Francuskoj, stalni predstavnik u UNESCO-u te nerezidentni ambasador u Španjolskoj i Portugalu.

Starova piše na makedonskom, albanskom i francuskom jeziku, a pozornost domaće i međunarodne književne i kulturne javnosti privukao je 1992. objavljivanjem romana Očeve knjige, koji će postati i knjiga matrica serije cikličkih romana koje autor objavljuje pod zajedničkim naslovom Balkanska saga. Objavljeno je dvanaest romana tog ciklusa za koji je dobio nagradu „Marguerite Yourcenar“ te Medalju Udruženja pisaca koji pišu na francuskom jeziku, kao i najviše francusko priznanje, Orden Legije časti ‒ Vitez umjetnosti i književnosti. Uz prvijenac izdvajamo: Balkanski ključ (1995.), Put jegulja (2000.), Tvrđava od pepela (2003.), Ervehe. Knjiga o jednoj majci (2005.), Generalova ljubav (2008.).


Izvor slike: Wikipedia/Xixa